PRILOČKI PORTRETI - TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA PRELOGA

Go to content

Main menu:

PRILOČKI PORTRETI

PRELOG INFO

______________________________________________________________________________________________________

VENECIJE GLAVINA (1737 – 1789)

Venecije Glavina istaknuti na području književnosti, podrijetlom iz Priloka,bio je također istaknuti teolog pavlinskog reda. O njegovom životu i djelovanju zna se vrlo malo.
U Arhivi Čazmanskog kaptola očuvan je i dio građe pavlinskih samostana, na sreću i hrvatskih. U građi koja se odnosi na hrvatsku provinciju ( Provincija Croatia), zabilježeni su i podaci o Veneciju Glavini.Prema tim podacima 20.listopada 1754., u 17. godini života stupio je u pavlinski red. Umro je najvjerojatnije u Lepoglavi 1789., u 52. godini života.
Također je u hrvatskoj povijesti književnosti poznat po dva naslova. Godine 1771. tiskana je u Zagrebu njegova knjiga u kojoj je polemizirao s protestantskim teolozima o sv. Euharistiji. Drugo djelo V. Glavine koje je jedino do danas očuvano je rukopisni leksikom Lexicon Historicum Ilyrici. Iako leksikon nije dovršen, pruža vrlo vrijedne podatke o hrvatskim gradovima, trgovištima,povijesnim osobama.
______________________________________________________________________________________________________
IVAN VAHTARIĆ
Među svečenicima kao i istaknutim laicima rođenim u Priloku bio je kanonik Ivan Vahtarić. Bio je najprije od godine 1804. kapelan u Sv Juraju na Bregu, a od godine 1806.župnik u Subotici (Maloj), do godine 1835. kad je imenovan zagrebačkim kanonikom. Godine 1839 postao je čazmanskim, a 1842. bekšinskim arhiđakonom. Također je bio prisjednik križevačkog, zaladskog i torontalskog županijskog stola. Nije nezanimljivo spomenuti da je Vahtarić bio krsni kum pjesnika Tomaša Goričanca.
______________________________________________________________________________________________________

ŠTEFAN (STJEPAN) FOKY

Štefan (Stjepan) Foky rodio se u selu Felsö Bük u Mađarskoj 20. VIII. 1799. Župnikovao je u prelogu punih 55 godina. Preloška župna spomenica spominje ga kao jednog od najaktivnijih župnika u cjelokupnoj povijesti priločke župe. Popravljao je i oslikavao crkve u Prelogu i Cirkovljanu, gradio oltare. Sagradio je i kapelicu sv. Stjepana na priloškom groblju, a isto tako i ogradu oko priločkog groblja. Može se reći da je svojom svestranom aktivnošću u puno čemu dao pešat Priloku i priločkoj župi u prvoj polovici devetnaestog stoljeća.
Foky je u Zagrebu 1854. pozamašnu knjigu propovijedi pod zanimljivim i za Međimurje posebno značajnim naslovom „ Prodečtva na vse svetke celoga leta skup složene vu horvatskom jeziku, na svetlost vam dana  po Štefanu Foky, počasne nadbiškupie Zagrebačke mešniku, vu trgovišču Perlak župniku i slavne županije Zaladianske stola sudbenoga prisedniku.“ U toj svojoj knjizi, opsegom gotovo četiristo stranica (392), Foky je objavio dvadeset pet propovijedi u prvom djelu i još trinaest propovijedi u Pridovku. Želio je svećenicima dati do znanja da njihov uspjeh među vjernicima i njihovo prihvaćanje od vjernika najvećim djelom ovisi od njihove propovijedi.
Prigodom Fokyjeva zlatomisništva godine 1863., Franjo Šafarić, tadašnji priločki kantor župniku Fokyju je posvetio i u crkvi otpopeval gratularno spričavanje. I ovo Šafarićevo spričavanje potvrđuje ugled što ga je župnik Foky i kao svećenik i kao književnik u svoje doba imao.
______________________________________________________________________________________________________
MARKO GAŠPARIĆ KLETUŠ (1810 – 1853)
Marko Gašparić rođen je 7. travnja 1810.godine u Cirkovljanu. Pučku školu završio je u Priloku. Nakon niza teškoća primljen je 1827. u Bucsuszentlaszlu u franjevački samostan. Tu je dobio redovničko ime Kletuš (Kilit). Nakon novicijata, dvogodišnji studij filozofije završava u samostanu sv. Marije (Mošonska županija), a teologiju završava u Trnavi, Ostrogonu i Bratislavi. U Bratislavi je posvećen za svećenika 1833. Od godine 1834. do 1835. kapelan je u Türu, a od 1835. do 1838. u crkvi franjevačkog samostana u Pešti nedjeljni je propovjednik. Nakon Pešte počinje njegov propovjednički i misionarski put po različitim mjestima Slovačke i Mađarske.
Godine 1848 dolazi u svoj rodni Cirkovljan nastojeći u međimurskim Hrvatima pobuditi antagonizam naspram Hrvatske.Na prošćenju u Svetom Križu on je 14. rujna 1848. počeo javno govoriti protiv nove hrvatske vlasti. Kako se za to, zbog takvog antihrvatskog djelovanja ubrzo morao pobjeći u Letinu a onda i u Rakovicu gdje se skrivao. Našao se u vojsci Arthura Gögerya  u Vilagosu 1849. godine gdje je pred ruskim knezom Paškijevićem mađarska vojska morala položiti oružje. Marko Gašparić Kletuš jedva je iznio živu glavu, vrativši se pod lažnim imenom u svoj rodni kraj, gdje se skrio sve do odlaska u Ostrogon. U Ostrogonu je uhićen i osuđen 3. rujna 1853. obješen. Poznato nam je da je objavio tri knjige na mađarskom jeziku, među kojima je „Put, istina i život“
______________________________________________________________________________________________________

ŠTEF ( STJEPAN) MLINARIĆ (1814 – 1876)

Hrvatski narodni preporoditelj. Štef Stjepan Mlinarić rodio se 15. prosinca 1814. u Priloku. Pučku školu završio je u svom rodnom mjestu. Gimnaziju, šest razreda,Mlinarić završava u Velikoj Kaniži, licej u Zagrebu, studij filozofije i bogoslovije u Beču i Pešti. Za svećenika je zaređen 1838.
Bio je kapelan u Bistrici, Malom Taboru, zatim kateheta u Varaždinu i župnik u Llupoglavu. Od 1858. do1864. djeluje kao kanonik Hrvatskoga svetojeronimskog zavoda u Rimu, a od godine 1864. do kraja života župnik je čazmanskoj Dubravi gdje je 21. kolovoza godine 1876. umro.Godine 1837. pod imenom Slavo- mir, Ilir iz Međimurja, u peštanskom časopisu Ljetopis objavio je pjesmu, sonet pod zanimljivim naslovom Zvonelka o slogi. Također su važni njegovi radovi vezani uz poznavanje čitave hrvatske preporodne epohe, a to su Bečki dnevnik i Peštanski dnevnik Danica za leto 1835., zatim Ispisanje Međimurja kakti zipke horvatskoga slovstva i Vekovi Ilirije.
______________________________________________________________________________________________________
DRAGUTIN ANTOLEK – OREŠEK( 1827 – 1883)
Dragutin Antolek Orešek rođen je u Priloku 10. rujna 1827. godine. Prema Matičnoj knjizi krštenih župe Prilok krsno mu je ime Carolus ( Karlo) , što je on po običaju hrvatskog preporodnog doba kroatizirao u Dragutin. Pučku školu završio je u svom rodnom mjestu, gimnaziju je pohađao u Varaždinu, licij i bogosloviju u Zagrebu.Kad je došlo do hrvatsko-mađarskog rata Antolek Orešek se kao dragovoljac priključio Jelačičevoj hrvatskoj vojsci.U jednoj bitki u Mađarskoj bio je zarobljen i osuđen na smrt.Na kraju je bio pomilovan i utamničen u Pešti, odakle je uspio pobjeći i vratiti se u Hrvatsku. Kao sudski pristav najprije je službovao u svom rodnom mjestu Priloku, a kasnije u Delnicama i Ivancu. Jedna od njegovih prvih poznatih akcija bilo je pokretanje prvoga hrvatskog humorističko satiričkog lista Podravski jež. Godine  1870. osnovao je u Varaždinu Društvo dobrovoljaca za hrvatske kazališne predstave, koje je steklo velike zasluge za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu (1873).Također je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatskog pjevačkog društva „Vila“.Čitav niz godina bio je biran za zastupstvo grada Varaždina, a više puta bio je biran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Naglo je umro od kapi, 30. travnja 1883., u 56. godini života.
______________________________________________________________________________________________________

FRANJO ŠAFARIĆ

Franjo Šafarić bio je poznati kantor i pučki pisac. Prema  podacima koje navodi Franjo Perčić, Šafarić je rođen 25. listopada 1828, a da je umro 1897. u Priloku, te da je u Priloku službovao preko četrdeset godina. Također nailazimo na podatak iz Matice rođenih priločke župe da je Šafarić rođen 22. rujna 1819. u Priloku. Perčić ga navodi kao glasovitog pisca spričavanja.Prigodom zlatomisništva Priločkog župnika i pisca Štefana Fokya godine 1863. Šafarić je posvetio i u crkvi otpopeval gratularno spričavanje.
______________________________________________________________________________________________________
FRANJO GLAD (1846. – 1905.)
Franjo Glad rodio se u Priloku 9. listopada 1846. gdje je najvjerojatnije završio i pučku školu.Učiteljsku školu kao i drugi učitelji iz Međimurja, završio je u Zagrebu. Završivši učiteljsku školu, Glad je najprije učitelj u Donjem Kraljevcu, a kasnije je učitelj i orguljaš u Kotoribi, Nedelišću i Čakovcu. Kad je godine 1884. pokrenuto međimurje ( Muraköz ) bio je suradnik tog lista od prvog broja, a bio je i suradnik Međimurskog kalendara. Bila su to glasila kojima je bila temeljna zadaća odvojiti Međimurske hrvate od matice zemlje Hrvatske. U tim glasilima bilo je objavljeno mnoštvo Gladovih poslovica, anegdota, smješica,pripovijesti i članaka. Osim toga Franjo Glad je objavio i dvije knjige Međimurske cirkvene popevke (1886.) i Nekaj za kratek čaš (između 1900. i 1910). Franjo Glad je preradio i u Međimurju objavio komediju Matijaš Grabancijaš Dijak, a također je kajkavizirao Šenoinu stihovnu pripovijest Postolar i vrag u Šoštar i vrag. Također je napisao anegdotu pod naslovom Kak je Petrica Kerempuh vračil betežnike. Franjo Glad jedan od najdarovitijih hrvatskih humorista svog doba, umro je u Čakovcu 26.travnja 1905.
_____________________________________________________________________________________________________

FRANJO PONGRAČIĆ (1834 – 1899)

Franjo Pongračić rođen je 2.veljače 1834. u uglednoj priločkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Priloku, a gimnaziju u Varaždinu,Požegi i Beču. Od 1858. do 1867. radi kao profesor na gimnazijama u Varaždinu, Osjeku i Rijeci. Godine 1867. Pongračić ponovo dolazi na varaždinsku gimnaziju na kojoj ostaje sve do svoje smrti. U tom razdoblju on punih dvadeset godina, od 1879. do 1899., obnaša i ravnateljsku dužnost,pa se za njegova ravnateljevanja varaždinska gimnazija razvija u jednu od najboljih hrvatskih gimnazija. Uz dužnost profesora latinskog i grčkog jezika, a povremeno i hrvatskog i uz svoju ravnateljsku dužnost, Pongračić je u izvješćima varaždinske gimnazije publicirao i dva rada. U Izvješću za godinu 1869.publicirao je rad Opaske k Veberovoj latinskoj slovnici , a u Izvješću 1873. rad Povijest gimnazije varaždinske.Franjo Pongračić umro je 4.prosinca 1899. u Varaždinu.
______________________________________________________________________________________________________
MARTIN PAVČEC ( 1781. – 1869.)
Martin Pavčec je rođen 21.listopada 1781. u Priloku. Podaci o njegovom školovanju vrlo su oskudni. U kratkom nekrologu, objavljenom u Katoličkom listu (1869.) ističe se da je doktorirao u Beču, te da je licej završio u Zagrebu. Za života obnašao je vrlo visoke crkvene dužnosti. Bio je kanonik kantor prvostolnoga Kaptola Crkve zagrebačke, savjetnik nadbiskupskog vijeća, prisjednik više županijskih stolova i profesor zagrebačkog liceja. Godine 1861. darovao je priločkoj crkvi oltarnu sliku Sedam žalosti sv. Marije. Umro je 6.listopada 1869. u Zagrebu.  
______________________________________________________________________________________________________

KARLO (DRAGN) PAVČEC  ( 1817. – 1892)

Karlo (Dragutin) Pavčec rođen je 1.studenog 1817. u Priloku. Za svečenika je zaređen 1840. Iste godine zagovorom strica Martina Pavčeca, zagrebačkog kanonika, najprije je u Kutini dvije godine kapelan, a onda od godine 1843. do 1892. u Kutini župnik. Četrdesetih godina djelatno je uključen u hrvatski narodni preporod, a u doba Bachova apsolutizma 1852. biva kažnjen od žandara. Nakon pada apsolutizma on je biran za vijećnika kutinskog  kotara i Županijske skupštine Požeške županije. Umro je 16. kolovoza 1892. u Kutini, gdje je u župnoj crkvi i pokopan.
______________________________________________________________________________________________________
IVAN PAVČEC (1857. – 1912)
Svećenik Ivan Pavčec rodio se u Priloku 4. lipnja 1857., za svećenika je bio zaređen 1881. Do godine 1886. kapelanovao je u Kutini kod župnika Karla Pavčeca. Nakon Kutine premješten je za upravitelja župe u Sv.Jani. Od godine 1888. do godine 1892. kapelanovao je u Nedelišću. Zatim je župnik u Ivancu i dušobrižnik kaznione u Lepoglavi.Godine 1910. zbog bolesti je umirovljen. Posljednje godine života proveo je u Štrigovi, gdje je i umro 23. siječnja 1912.
______________________________________________________________________________________________________

BISKUP DOMINIK PREMUŠ (1861 – 1934)

Biskup Dominik Premuš  rođen je 2. kolovoza 1861. u uglednoj priločkoj obitelji. Pučku školu završio je u Priloku, šest razreda gimnazije u Velikoj Kaniži, a dva posljednja razreda i maturu u nadbiskupskom liceju u Zagrebu. U Zagrebu je završio i prvu godinu bogoslovije, dok je ostatak završio u Budimpešti. Godine 1885.zaređen je za svećenika, postavši odmah ali nakratko kapelanom u župi Mala Subotica, odakle je pozvan u Nadbiskupiju u Zagreb, gdje je imenovan aktuarom nadbiskupske pisarne. Godine 1887.preuzima dužnost kateheta i prefekta Plemićkog konvikta u Zagrebu, a godine 1890. stekao je doktorat bogoslovlja kao i dužnost ceremonijara. Prebendarom je postao godine 1893., a kanonikom godine 1906. Godine 1907. postaje ravnateljem nadbiskupske pisarne. Od 1914.godine do smrti bio je generalni vikar nadbiskupa Bauera. Godine 1914. imenovan je naslovnim biskupom beogradskim i smederevskim. Za biskupa je posvećen 1915.,a 1916. postaje prepošt i prior vranski. Bio je veliki domoljub, a u mladosti i domoljubni pjesnik.Neke od njegovih poznatih domoljubnih pjesama su: U groblju roda moga(Vienac, 1901.) i Bosna ( Prosvjeta, 1907.).Umro je 27. veljače 1934. godine.
______________________________________________________________________________________________________
IVAN KUHAR (1880 -1941)
Rođen je u Murskoj Suboti 29.06.1880. Prema podacima koje je sam iznio u priločkoj Župnoj spomenici pučku školu završio je u rodnom mjestu. Prvi razred građanske škole završio je 1893. u Dolnjoj Lendavi. U Varaždinu završava četiri razreda klasične gimnazije, a peti i šesti razred završava na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, dok sedmi i osmi razred pohađa u Nadbiskupskom sjemeništu,također u Zagrebu. Ispit zrelosti, maturu je polagao na Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu gdje je završio bogosloviju. Za svećenika bio je zaređen 1905.godine. Najprije je 1905.godine ostavljen za kapelana u Gorama kraj Petrinje, a godinu dana kasnije, 1906. dekretom prelazi u Hrvatsku Kostajnicu. Godine 1907. postavljen je za kapelana, a kasnije za župnika u Svetom Juraju u Trnju. Od nadbiskupa dr. Jurja Posipovića postavljen je za župnika u Priloku. Priločkom župom ravnao je sve do svoje smrti 1. svibnja 1941. Zajedno s Jurajem Lajtmanom  i Ignacom Lipnjakom sudjelovao je u sastavljanju molitvenika Jezuš, ljubav moja. Molitvenik je tiskan godine 1912 u Zagrebu , ali je odmah po izlasku iz tiskare zapaljen zbog podnaslova: Molitvena knjižica s pjesmama i katehizmom  za Međimurce.
______________________________________________________________________________________________________

JURAJ LAJTMAN ( 1883 – 1960)

Juraj Lajtman rođen je 15. travnja 1883. u Proloku, gdje je velik dio svog života proveo kao odvjetnik.Gimnaziju, bogosloviju i pravne znanosti završio je u Zagrebu. Kao župnik najprije je djelovao u Daruvaru, a onda u Kotoribi, gdje je utemeljivši hrvatski pjevački zbor, razvio vrlo široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Po njegovoj nakani osnivaju se pjevački zborovi u Macincu, a kasnije i u drugim mjestima hrvatskog Međimurja.Juraj Lajtman bio je vrlo aktivan i u cecilijanskom pokretu, a godine 1912. zajedno s Kuharom i Lipnjakom sastavio je i tiskao u Zagrebu glasoviti molitvenik na hrvatskom jeziku za međimurske Hrvate Jezuš, ljubav moja.
______________________________________________________________________________________________________
IGNAC RADIĆ (1886. – 1950.)
Od svećenika iz Priloka svakako zaslužuje da se o njemu govori Ignac Radić. Rođen je u Priloku 1. veljače 1886.godine. Za svećenika je bio zaređen godine 1909. Kao kapelan služio je najprije u Priloku, a onda u Selnici, gdje je godine 1912. imenovan i župnikom. Na tom mjestu ostao je do smrti 11. veljače 1950. Kad je godine 1941. bio imenovan generalnim vikarom, bio je imenovan i začasnim kanonikom.Osim toga što je u teškim danima za hrvatski narod obnašao teške dužnosti, kanonik Radić brinuo se u Selnici za obnovu crkve i crkvenog inventara.Također je njegova velika zasluga što je za njegova župnikovanja u Štrukovcu podignuta nova lijepa i velika kapela.
______________________________________________________________________________________________________

VALENTIN MALEK ( 1839. – 1969)

Valentin Malek rođen je u Priloku 5. veljače 1893. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Pučku školu polazio je u rodnom Priloku, dok je gimnaziju i bogosloviju, uz potporu svog vujca biskupa Premuša, završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen godine 1915. Prvo mu je kapelansko mjesto bila Sobotica (Mala Subotica), nakon toga odlazi u Suhopolje, pa u Kašinu kraj Zagreba.Iz kašine je premješten za kapelana u župi Sv.Marka u Zagrebu, gdje ostaje tri godine do odlaska u  Veliki Grđevac.Godine 1931. preuzima župu Sobotica, gdje župnikuje do svoje smrti 6. listopada 1969. Kao i drugi Priločki svećenici bio je uhićen 1947. godine, odležavši više godina u tadašnjim komunističkim uzama.
______________________________________________________________________________________________________
KARLO BUBANIĆ ( 1908. – 1986.)
Karlo Bubanić rodio se 12. listopada 1908. u Priloku. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju i bogosloviju uz pomoć vujca Ignaca Radića, u Zagrebu.Za svećenika je zaređen 1932. Kapelanovao je u Novoj Gradiški i Velikom Bukovcu. Nakon položenog profesorskog ispita imenovan je katehetom u Građanskoj školi u Zagrebu. Godine 1947. i on je bio uhićen s priločkom grupom svećenika.Najveći dio svećeničkog života i rada proveo je u Nedelišću, gdje je radio mnogo na obnovi crkve, tamošnjeg župnog dvora, brojnih kapelica i piljeva. Umro je 30.prosinca 1986. u Čakovcu.
______________________________________________________________________________________________________

STJEPAN KAVRAN (1914 – 1982)

Stjeppan Kavran rođen je 22. lipnja 1914. u Priloku, gdje je završio i pučku školu. Gimnaziju u Dječačkom sjemeništu, završio je u Zagrebu 1935., a bogosloviju, također u Zagrebu, 1941. Iste godine zaređen je za svećenika. Kraće vrijeme kapelanovao je u Remetincu i Priloku, a od 1941. do 1947. u Subotici, kad je 5. travnja – uhićen i osuđen na dvije godine uze. Izlaskom iz uze godine 1949. imenovan je najprije ravnateljem župe u Vratišincu, a godine 1950. u Selnici. U Selnici je župnikovao do svoje smrti 4. veljače 1982.
______________________________________________________________________________________________________
ALOJZIJE VOJVODA ( 1941. – 1986)
Alojzije Vojvoda rođen je 6. lipnja 1912. u Donjem Vidovcu. Nakon pučke škole koju polazi u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju i bogosloviju završava u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 28.lipnja 1936, a već iste godine Vojvoda dolazi u Prilok za kapelana. Od godine 1956. začasni je prisjednik Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, a od 1957. dekan donjemeđimurskog dekanata i delegat u Svečenićkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije. Na dužnosti dekana zahvalio se 1981, a začasnim kanonikom Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog imenovan je 31.svibnja 1982. Godine 1982. je umirovljen, a 16. svibnja 1986.je umro.  
______________________________________________________________________________________________________

IGNAC HRASTIĆ ( 1924 – 1991)

Ignac Hrastić je rođen 29. rujna 1924. u Priloku, gdje završava i pučku školu. Klasičnu gimnaziju i bogosloviju završio je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1949. Po zaređenu kraće vrijeme kapelan je u Mihovljanu, a onda u Sv. Križu Začretje, Maloj subotici i Bjelovaru. Od 1. kolovoza 1962. župnik je u Dekanovcu. Za dekanat donjomeđimurskog kotara imenovan je 1981. Tu dužnost obnašao je od godine 1991. kada je teško obolio i umro.
______________________________________________________________________________________________________
ALOJZIJE SLAVIČEK (1918. - )
Već do sad spomenutim priločkim svećenicima koji su prošli kroz komunističke robijašnice valja dodati ime Alojzija Slavičeka. Rodio se u Priloku 7. svibnja 1918. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu, a nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje završava bogosloviju. Za svećenika je zaređen godine 1944, te godine je imenovan kapelanom u Sv. Jurju u Trnju. Kako su okupatorske vlasti priječile dolazak novih hrvatskih svećenika u Međimurje Slavićek gotovo ilegalno djeluje kao svećenik u Sv. Jurju na Bregu  sve do konca drugog svjetskog rata. Od 1947. do 1948. Alojzije Slavićek upravlja župom u Priloku. Godine 1949. Slaviček je imenovan župnikom u Kotoribi.
Alojzije Slaviček najprije je zbog bijega preko granice bio osuđen na dvije godine zatvora, a na druge dvije bio je osuđen zbog toga što nije prijavio nekog čovjeka koji je također želio prijeći granicu. Nakon izdržane četverogodišnje robije Alojzije Slaviček preuzeo je župu u Brezničkom Humu.
______________________________________________________________________________________________________

IVAN PETKOVIĆ (1894 – 1943)

Ivan Petković rodio se u Priloku 16. veljače 1894. Pučku školu polazio je u Priloku, a nakon završetka je radio na obiteljskom gospodarstvu. Kad je započeo prvi svjetski rat bio je mobiliziran, provevši na bojištima pune četiri godine.Godine 1921. postao je članom i tajnikom kotarske organizacije Hrvatske republikanske seljačke stranke.Godine 1935. na hrvatskoj zemaljskoj listi dr. Vlatka Mačeka bio je kandidat za kotar Prilok. Za narodnog zastupnika izabran je u studenom 1939. godine. Nakon zaposjednuća Međimurja, tri dana poslije ulaska mađarske vojske Ivana Petkovića su uhitile mađarske vlasti, no nakon nekoliko dana bio je pušten. Godine 1941. Petković je bio drugi put uhićen i odveden u logor Kiš Tarcsa. Umro je godine 1943., 20. ožujka, od posljedica tortura u zatvorima.
______________________________________________________________________________________________________
KALMAN MESARIĆ
Tvorcem hrvatskog pučkog teatra s pravom  možemo nazvati Kalmana Mesarića. Rođen je 17. rujna 1900. u Priloku, gdje polazi i pučku školu. Klasičnu gimnaziju završava u Zagrebu i Banjoj Luci, a studij režije i dramaturgije u Berlinu. Već 1919. prvim književnim radovima, a 1925. objavljuje prvu svoju dramu Kozmički žongleri, dok mu je prva samostalna režija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu povjerena godinu dana poslije 1926. Bavio se kazališnom kritikom  i kazališnom teorijom, o čemu svjedoči njegova knjiga Smjerovi moderne umjetnosti iz 1929.godine. Piše komade, pučke drame, komedije i satire, I u našem gradu (1934.), Poslovne tajne (1935.), Gospodsko dijete ( 1936.) i Korak preko rampe(1937.). Pridodaju li se k tomu i libreta za glazbene revije Kaj nam pak moreju (1935.), Naprijed naši (1936), dramski opus Kalmana Mesarića nije velik.Godine 1946. radi na utemeljenju Hrvatske drame u Rijeci, a iza toga pet godina djeluje kao direktor i ravnatelj u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Kazališnu djelatnost Kalman Mesarić završio je 1959.odlaskom u mirovinu: kao umjetnički ravnatelj i zamjenik ravnatelja Zagrebačke komedije. Kalman Mesarić  umro je 30.sječnja 1983. u Zagrebu.
______________________________________________________________________________________________________

IVAN GLAVINA ( 1904. – 1980)

Ivan Glavina rođen je u Priloku 21. studenog 1904.  Jedan je od onih pučkih hrvatskih pisaca koji za života nisu uspjeli objaviti niti jednu zbirku, ali je ipak zahvaljujući dvjema pjesmama, Trsek moj zbudi se i Stari pajdaš stekao znamenitu popularnost. Glavina nije prošao kroz škole izučivši postolarski obrt, on je tom obrtu ostao vjeran do konca života oduživši mu se simpatičnom elegičnom pjesmom Panklec moj dragi.Također su poznate dvije njegove pjesme Toplo ljeto nam othaja i Hiža naša. Ivan Glavina bio je pjesnik intime malog društvenog i strpljivog međimurskog Hrvata, skromnog i zadovoljnog malim. Umro je u Čakovcu 23. kolovoza 1980.godine.
______________________________________________________________________________________________________
VINKO LISJAK (1928)
Vinko Lisjak rođen je u Legradu 8. siječnja 1928. Pučku školu Lisjak je završio u Priloku, a učiteljsku školu godine 1948. u Čakovcu. Godine 1952. u Zagrebu završava glumačku školu. Kao glumac djelovao je u Karlovcu, Osjeku, Tuzli, Varaždinu.Od 1958.djeluje u Čakovcu najprije kao ravnatelj Narodnog sveučilišta, a nakon toga kao ravnatelj Kino poduzeća, sve do odlaska u mirovinu 1989. Bio je organizator mnogih kazališnih scena, tribina(Čakovec četvrtkom), te mnogih drugih manifestacija u gradu Čakovcu. Imao je, također, i nekoliko vrlo uspješnih uloga u hrvatskom filmu, pogotovo u poznatoj seriji Gruntovčani. Zahvaljujući njemu kao i piscima koji su se okupljali oko Matice hrvatske, Čakovec je postao prepoznatljivo hrvatsko pokrajinsko kulturno središte. Vinko Lisjak se također bavio novinarstvom i publicistikom, objavljujući članke u brojnim listovima: Kazališni vjesnik, Karlovački tjednik, Večernji list, Telegram, Međimurje, Varaždinski vjesnik, Varaždinski tjednik, Pikač, Kulturni radnik, Međimurski kolendar... Sam je uredio i tiskao tri broja Naših dostignuća(1958. – 1960.). Danas Vinko Lisjak živi u Čakovcu, a kao glumac djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu.
______________________________________________________________________________________________________

MILIVOJ SLAVIČEK

Milivoj Slaviček stjecajem okolnosti rodio se 24. listopada 1929. u Čakovcu. Godine 1940 kad završava priločku pučku školu, krenuo je u Zagreb, upisavši se na Treću realnu mušku gimnaziju, na kojoj je  1948.maturirao. Filozofski fakultet, VIII. grupu, hrvatski jezik i književnost, završio je godine 1954. Zanimajući se za poljsku književnost  i poljski jezik, dva puta odlazi u Varšavu i Krakov, slušajući postdiplomska predavanja. Godine 1989. sudjelovao je u stvaranju Hrvatske demokratske zajednice, pa jedno vrijeme obnaša i funkciju predsjednika nadzornog odbora Hrvatske demokratske zajednice. Nakon uspostave neovisne hrvatske države, postavljen je za prvog hrvatskog veleposlanika u Poljskoj. Godine 1957. Slaviček objavljuje zbirku pjesama Daleka pokrajina,a 1958 zbirku Mordo veče.Ostale njegove zbirke su Predak (1936), Noćni autobus ili narodni dio cjeline (1964.), Između (1965.), Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme (1967.), Purpurna pepeljara, na ime to i to (1969.),Poglavlje (1970.), Naslov što ga nikad neću zaboraviti ( 1974.),Pjesme neke buduće knjige(1979.), Trinaesti pejzaž(1991.),Nastanjen uvijek (1991.) i dr. Slaviček danas živi u Zagrebu kao profesionalni književnik.
______________________________________________________________________________________________________
MIROSLAV MILINOVIĆ
Miroslav Milinović rođen je 24.srpnja 1932. u Banjoj Luci. Pučku školu završio je u Bosanskom Novom, gimnaziju u Prijedoru (1953.), dok je filozofski fakultet završio u Beogradu(1960.) Godine 1964.Miroslav Milinović dolazi u Prilok, gdje radi kao nastavnik hrvatskog jezika. Do danas je objavio knjige pjesama Zlatna noga (1977.), Noć uspomena (1977.), Sanjana zemlja (1979.) Listići iz dnevnika (1979.) i Sačuvana svjetlost (1981.).
______________________________________________________________________________________________________

IVAN HARAMIJA HANS

Ivan Haramija Hans jedan od najistaknutijih hrvatskih karikaturista, rođen je 28. travnja 1946. u Priloku. Pučku školu završio je u Priloku, dok je gimnaziju završio u Čakovcu. Isto tako u čakovcu je završio i pedagošku akademiju, likovni odgoj (1968.).  Nakon završetka pedagoške akademije radio je kao učitelj u Priloku i u mjestu svojih predaka Donjoj Dubravi.Za vrijeme svojega učiteljevanja u Priloku je bio glavni i odgovorni urednik satiričko- humorističkog lista Pikač.Stanovito vrijeme, od 1978. do 1980. Haramija je proveo je kao kulturni animator u Priloku. Od godine 1980. Ivan Haramija Hans kulturni je organizator u koprivničkoj Podravki. Ilustrirao je  veći broj knjiga, a tiskao je i dvije posebne knjige vlastitih karikatura, godine 1982. knjigu karikatura pod naslovom Prst u oko, a godine 1990. knjigu karikatura pod naslovom Na nišanu. Godine 1984 bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog društva karikaturista. Kao karikaturist nositelj je brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada. Osim što je karikaturist, Haramija je i satirični feljtonist. Svoje satirične tekstove objavljuje u Pikaču, Feferonu, listu Podravka, Hrvatskom kajkavskom kalendaru i drugdje.
______________________________________________________________________________________________________
ANTUN JURINEC
Antun Jurinec rođen je u Rasinji 14. rujna 1942. godine. Pučku školu završava u Priloku, a srednju arhitektonsku i višu građevinsku u Zagrebu. Od godine 1961. radio je u Građevinskom kombinatu „Zagorje“ u Varaždinu, a od 1973. bio je direktor tvornice elemenata za graditeljstvo „Beton“ u Priloku. Godine 1990. nakon prvih demokratskih izbora kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran je za predsjednika općinskog vijeća opčine Čakovec. Tu dužnost obavljao je do ustroja Županije 1993. Za vrijeme hrvatskog domovinskog rata bio je predsjednik Općinskog kriznog štaba, radeći aktivno na stvaranju vojnih postrojbi koje su sudjelovale u oslobađanju Međimurja, Varaždina, Koprivnice i ostalih hrvatskih područja.
______________________________________________________________________________________________________

 
Traži
Back to content | Back to main menu